Moj Rom: Trifun Dimić
Spadam među one koji su u Internet eru ušli koristeći Commodore Amiga 500. Tome je prethodila BBS era na eksternom modemu sa 2400 bauda. Interesantne ere, pune digitalnih pasija.
U to vreme (1994-1997) sam se bavio pripremom štampe, Corel 4, i muke sa pausom i kimoto folijama, muke sa floppy disketama, kasnije smo tek prešli na HD fioke i CD – “Krvav lebac”.
Dial-up Internet provajderi se pojavljuju negde 1996. Kupiš 5 sati pristupa – platiš za to barem 50% sadašnje mesečne cene ADSL-a. Skupo za ono vreme.
Internet na kašičicu. Spor, mnogo manje sadržaja nego danas, domaćih web sajtova tek na desetine.
Raditi pripremu štampe, a ne biti često u štampariji je nemoguće. U jednoj petrovaradinskoj štampariji, tako, upoznam početkom 1997. Trifuna Dimića, koji je tu štampao knjge. Dotaknemo se Interneta, i on kaže da je od tadašnjeg Fonda za otvoreno društvo u Novom Sadu dobio besplatan neograničen dial-up pristup. Fond je u to vreme, ispostavilo se, imao svoju dial-up opremu i poprečnu vezu do obližnje Glavne pošte u Novom Sadu. Kao iskusan “BBS-ovac”, ponudio sam da mu instaliram modem i prateći setup (nekad je to bilo komplikovano).
Slana bara je deo Novog Sada gde je postoji jedan blok oko Liparske ulice uglavnom naseljen Romima – sociološki živopisan kraj. Trifun je tu živeo. Podesio sam mu modem. I onda, kako to u životu biva dobio ponudu koja mi je kasnije promenila i život i profesiju. Trifun mi je, u njegovom životnom stilu, ponudio, da ako mi treba i ja koristim te “pristupne šifre”.
Da, da… odbio sam (kad bi se zafrkavali).
Tako sam ja, vrlo rano ušao u fazu intenzivnog korišćenja Interneta. Sećam se da sam prvih dana preko noći morao da ostavim download u to vreme najboljeg Internet browsera: Netscape Navigatora 3 – Gold. Ko voli da računa ~18MB, po 14.400 bauda = nekoliko sati.
Zahvaljujući Trifunu i tom besplatnom dial-up resursu (i nešto moje pasije) počeo sam da učim HTML, JavaScript i sve ono što je praktično stub mog daljeg profesionalnog angažmana.
Trifun je umro dva dana nakon “kula bliznakinja”. Tada sam već bio angažovan u Italiji u Icon Medialab, radili smo na projektu čuvenog DeAgostinija.
Ovaj moj post je lični omaž Trifunu Dimiću. U nedostatku bržeg poređenja – zovu ga Romskim Vukom Karadžićem. Poput Vuka, preveo je Bibliju na romski jezik, kao i brojna dela svetske književnosti osnovao Maticu romsku. Bio je romski prosvetitelj.
Govorio je: “Najbitnije je izaći iz začaranog kruga bede siromaštva – siromašan sam jer neobrazovan/neobrazovan sam jer sam siromašan”
Meni je, čudnom igrom sudbine, kroz ovu priču bio – “Internet prosvetitelj”.
Često ga se setim, a ova moja priča mi je pomogla par puta, kada je u raznim razgovorima iskrsla divlja netolerancija i predrasude o Romima.

